Povratak na sadržaj

Izvannastavne aktivnosti i njihov utjecaj na učenikovo slobodno vrijeme

Ivana Ivančič, Josipa Sabo Sveučilište u Zadru, Filozofski fakultet, Obala kralja Petra Krešimira IV. 2 jednopredmetni studij pedagogije, 2. godina preddiplomskoga studija

Sažetak

Slobodno vrijeme pruža velike mogućnosti za kulturni i stvaralački razvoj ličnosti. Njegovo je provođenje u odgojno-obrazovnom sustavu najčešće unutar izvannastavnih aktivnosti kroz koje učenici zadovoljavaju potrebe i interese te ostvaruju specifična umijeća i sposobnosti. Škola može uspjeti u oblikovanju i realizaciji programa izvannastavnih aktivnosti na temelju kurikuluma u kojemu slobodu izbora imaju učenici i učitelji. Sadržaj slobodnoga vremena obuhvaća niz raznovrsnih aktivnosti. Baviti se nekom vrstom aktivnošću u slobodnom vremenu ukazuje na prisan odnos subjekta s tom djelatnošću. Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti u ostvarivanju ciljeva imaju veliko značenje. Uz stjecanje znanja i nove kvalitete znanja, važna je i zadaća poticanje interesa, pobuđivanje znatiželje, identifikacija i podrška darovitim učenicima te učenicima koji pokazuju pojedinačan interes za pojedina područja. Ako slobodno vrijeme shvatimo kao prostor samoaktualizacije i ostvarenja osobnosti, sasvim je razumljiv interes pedagoga za razumijevanjem, istraživanjem i unaprjeđivanjem ovoga područja odgojnoga djelovanja. Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti trebaju kvalitetno ispuniti učenikovo slobodno vrijeme i biti izabrane od strane samoga učenika.

Ključne riječi

odgoj, slobodno vrijeme, izvannastavne aktivnosti, djeca, škola, sloboda izbora

Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti javljaju se kao odgovor na pitanje zbrinjavanja djece u vrijeme u kojemu je uobičajeno da su oba roditelja zaposlena. Kvalitetno organizirano slobodno vrijeme pomaže ne samo u razvijanju dodatnih kompetencija kod djece, već i u poboljšanju ponašanja i uspjeha u školi. U današnjem društvu često dolazi do zanemarivanja važnosti izvannastavnih aktivnosti — djeci nije dostupno dovoljno različitih aktivnosti te se one ne realiziraju u skladu s njihovim potrebama. Od djece se puno očekuje, a bitno je naglasiti kako škola ima velik utjecaj na učenika i zbog toga djeci mora omogućiti razvoj svih njihovih osobitosti. Ono što izvannastavne aktivnosti razlikuje od nastave jest to da se odvijaju u posebnim skupinama u koje se učenici uključuju prema vlastitom odabiru. Budući da djeca dobrovoljno odabiru aktivnosti, prisutan je visok stupanj motivacije što omogućuje širok opseg i lakše usvajanje znanja.

Slobodno vrijeme

"Slobodno vrijeme je prostor i mogućnost interakcije u procesima individualizacije, socijalizacije i inkulturacije, dakle prostor samoaktualizacije i ostvarenja osobnosti." — (Previšić, 2000.)

Slobodno je vrijeme danas moderna i vrlo složena pojava. Svojim implikacijama i sadržajima ono je također postalo značajan faktor odgoja i obrazovanja. Funkcije koje se vežu uz slobodno vrijeme su odmor, razonoda i osobni razvoj. „(...) Rad i slobodno vrijeme prirodne su i sasvim primjerene, zapravo nerazdvojne aktivnosti i određenja čovjeka kao homo sociusa i ne treba ih suprotstavljati nego komplementarno promatrati.“ (ibid.) Previšić također naglašava da se slobodno vrijeme može odrediti kao ukupnost vremena, stanja i aktivnosti koje nisu uvjetovane biološkom, socijalnom i profesionalnom nužnošću. Ako slobodno vrijeme povezujemo uz prostor slobode svakoga pojedinca, onda je važno mladu osobu osposobiti za odgovornost vlastitoga osobnog razvitka. U suvremenim je uvjetima teško posvetiti svoje slobodno vrijeme nečemu što potiče razvoj potencijala jer postoji toliko mnogo sadržaja koji na neki način 'otimaju' naš prostor slobode. Za kojim ćemo sadržajima posegnuti ovisi o nizu različitih čimbenika. Hoće li nam se primamljivima činiti sadržaji koji podrazumijevaju konzumiranje nečega gotovoga koje je za nas pripremio netko drugi ili sadržaji koji su vezani uz razvoj samoinicijative, velikim je dijelom određeno našim odgojem za slobodno vrijeme. Upravo je u tome velik značaj i snaga odgojno-obrazovnih ustanova koje mogu sustavno odgojno utjecati na učenike. Slobodno je vrijeme dio života svakoga čovjeka koji postoji svakoga dana i u svakoj sredini, ali je različito s obzirom na dob, spol, zanimanje, mjesto boravka, razvijenost sredine, stupanj interesa i druge čimbenike.

Škola je danas jedno od rijetkih mjesta gdje se djeca mogu kontinuirano susretati, razgovarati, razmjenjivati ideje i usavršavati svoje socijalne sposobnosti. Škola kao prostor stvarnih susreta pogodna je i za odgoj o slobodnom vremenu. Slobodno je vrijeme fenomen suvremenoga društva kojemu u posljednje vrijeme posvećuje puno pažnje. Postoji niz agencija i organizacija koje nas uvjeravaju da svoje slobodno vrijeme i novac trebamo podrediti njihovim programima. Zato se djecu upisuje u različite igraonice, sportske škole, škole glume, plesa i sl., a da se prije toga ne provjere stručne kompetencije osoba koje će održavati navedene aktivnosti. Stoga se često događa da su djeca prepuštena neprofesionalnim ljudima koji ne rade na poboljšanju sposobnosti djece.

Što je za mlade slobodno vrijeme i što s njim činiti?

Slobodno je vrijeme ono vrijeme koje djetetu preostane poslije ispunjavanja svih školskih i drugih obveza. Mlađoj djeci treba omogućiti da veći dio slobodnoga vremena provedu u igri, šetnji i sličnim aktivnostima na čistom zraku, suncu i vodi. Djeci koja imaju volje i smisla preporučuje se bavljenje odabranim sportovima, a ostalima, koji nemaju sportskih ambicija, preporučuje se bavljenje rekreacijskim aktivnostima u kojima im se pružaju mogućnosti za bavljenje zdravim i korisnim sadržajima koji su dostupni svima. Međutim, djeci i mladima savjetuje se da dio slobodnoga vremena barem povremeno iskoriste za bavljenje korisnim i zanimljivim aktivnostima iz područja glazbenih, scenskih, likovnih i drugih aktivnosti te hobijima. Slobodno vrijeme ostvaruje se aktivnom komunikacijom kao temeljnom odrednicom. Kako mladi usmjeravaju odrednice slobodnoga vremena prikazano je na slici 1 (Rosić, 2005):

Odrednice slobodnoga vremena
Slika 1 — Odrednice slobodnoga vremena

Empirijski rezultati ukazuju na to da se kao temeljne odrednice slobodnoga vremena mladih profiliraju sljedeća obilježja (Luburić, Relja, 1999):

Na ljestvici najposjećenijih mjesta u kategoriji slobodnoga vremena nakon disko-klubova u znatno nižem opsegu slijede kafići, zatim kino, sportsko igralište ili sportska dvorana, pa video-klub i kazalište. Priroda sa svojim parkovima, livadama i čistim zrakom potpuno je zanemarena u slobodnom vremenu ispitanika.

Kultura mladih danas je očitija upravo na glazbenim scenama. Važnost glazbenih trendova omogućena je prvenstveno razvojem radija, a zatim i televizije i interneta. Tako elektronički mediji nisu više samo kanali za prijenos informacija, već istodobno postaju mediji komunikacijske strategije.

Različite su scene sve prisutnije i u područjima svakodnevnoga življenja kao što su jelo, odjeća, potrošnja, kultura ili sport. Ideologija tijela, zdravlja ili zdrave prehrane teme su koje se uz glazbu i modu neprestano propagiraju u televizijskim serijama, video-spotovima, filmovima i časopisima za mlade. Pri tome je televizija sigurno bila najutjecajniji medij, jer je uspio uključiti gotovo sve potrebe mladih. Danas je to, dakako, internet.

Sadržaj slobodnoga vremena — aktivnosti

Sadržaj slobodnoga vremena obuhvaća niz raznovrsnih aktivnosti. Baviti se nekom vrstom aktivnošću u slobodnom vremenu ukazuje na prisan odnos subjekta s tom djelatnošću. Može se reći da su te aktivnosti nastale na interesima, pa su to interesne aktivnosti. Odvijaju se slobodno, spontano i s namjerom. Interesna je aktivnost individualizirana. Također, ona je i stilska jer svaki pojedinac izražava kroz nju svoj osobni stil. Te su aktivnosti samopotkrepljujuće i njihovo je obavljanje samo po sebi nagrada. Aktivnosti slobodnoga vremena vrlo su kompleksne. One mogu biti različite i raznovrsne, primjerice, aktivnosti u području tjelesno-zdravstvene i ekološke kulture ili aktivnosti u području etike, estetike, radnoga i tehničkoga područja i sl.

Svaka odgojna sredina razvija prema mogućnostima, interesu djece i mladeži raznovrsne slobodne izvannastavne i izvanškolske aktivnosti kojima dopunjuje i podiže kvalitetu odgojnoga rada. Aktivnosti kojima se učenici bave u slobodno vrijeme mogu se podijeliti u tri osnovne skupine: aktivnosti za odmor, rekreaciju i razvoj ličnosti.

Svaka odgojna sredina razvija prema mogućnostima, interesu djece i mladeži raznovrsne slobodne izvannastavne i izvanškolske aktivnosti kojima dopunjuje i podiže kvalitetu odgojnoga rada. Aktivnosti kojima se učenici bave u slobodno vrijeme mogu se podijeliti u tri osnovne skupine: aktivnosti za odmor, rekreaciju i razvoj ličnosti (Rosić, 2005):

Svrha, cilj i zadatak takvih aktivnosti su da život odgajanika učine ljepšim, humanijim, raznovrsnijim, korisnijim, zanimljivijim i ugodnijim.

Ostvarivanje slobodnih interesnih aktivnosti

Slobodne se interesne aktivnosti mogu ostvariti kao izvannastavne i izvanškolske aktivnosti. Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti čine temelj kontinuuma škole (slobodno vrijeme) te potiču individualni razvoj stvaralačkih sposobnosti i interesa. Upravo su izvannastavne i izvanškolske aktivnosti kroz zainteresiranost djece i mladih idealno mjesto za provođenje postavljenih ciljeva realiziranjem općih i diferenciranih programa za učenike izrazitijih sposobnosti, ali i za sve druge. Kreativne sposobnosti posjeduju gotovo svi učenici, dakako, različito razvijene. Kontinuirano djelovanje u okviru izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti i u slobodnom vremenu učenika poticaj je razvoju dispozicija i cjelovitoga razvoja osobnosti učenika.

Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti u ostvarenju ciljeva imaju veliko značenje. Uz stjecanje znanja i nove kvalitete znanja, važna je zadaća poticanje interesa, pobuđivanje znatiželje, identifikacija i podrška darovitih učenika i učenika koji pokazuju pojedinačni interes za pojedina područja.

Slobodno vrijeme kao odgojna sredina

Odgojni se proces uvijek odvija u određenom razvoju u više ili manje naklonjenoj odgojnoj sredini. Odgojna sredina obuhvaća fizičko, socijalno, kulturno, psihičko i vjersko okruženje u vremenu i prostoru u kojemu se pojedinac razvija. Suvremeno se društvo sastoji od različitih sredina koje mogu imati odgojno značenje. Prema Mušanoviću i Rosiću (1997) razlikujemo:

Najvažnije odgojne sredine u vremenu i prostoru nalazimo na slici 2:

Sredina slobodnoga vremena
Slika 2 — Sredine slobodnoga vremena

U različitim odgojnim sredinama odgajanik stječe različita iskustva, izvodi različite aktivnosti i izložen je različitim utjecajima i očekivanjima osoba s kojima se susreće. Svaka odgojna sredina raspolaže specifičnim odgojno-obrazovnim potencijalima koje nalazimo na slici 3 (Rosić, 2001).

Odgojna sredina
Slika 3 — Odgojna sredina

U svakoj odgojnoj sredini postoje tri čimbenika koji sustavno (namjerno, posredno i neposredno) djeluju u ostvarivanju strategije odgoja i primjene odgojnih metoda rada u slobodnom vremenu. Odlučujući su čimbenici razvoja djeteta odgojna sredina i kakvoća odgoja u pojedinim aktivnostima djece, mladih i odraslih u slobodnom vremenu.

Položaj škole u odnosu na slobodno vrijeme

Uloga škole u odnosu na slobodno vrijeme učenika, posebno u procesu razvoja kulture provođenja slobodnoga vremena, postaje sve značajnija. Škola je danas u znatnoj mjeri tradicionalna odnosno preopterećena sadržajima, zadatcima, provjeravanjem i ocjenjivanjem, pa postaje upitno mogu li učenici udovoljiti svim njezinim zahtjevima i različitim školskim obvezama, uz prirodno zadovoljavanje potreba za igrom, odmorom i razonodom.

Kod aktivnosti slobodnoga vremena najvažnije je njihovo pozitivno usmjerenje, a ono se može postići upravo pedagoški osmišljenim aktivnostima koje društveno i kulturno vrijednim sadržajima osiguravaju zadovoljavanje individualnih potreba mladih.

Škola je i socijalna zajednica, mjesto učenja, ali i susreta učenika, uz uvažavanje svih njihovih razvojnih karakteristika i potreba koje se mogu realizirati tek u dijalogu škole s okolinom. Škola tranzicije nema više samo tradicionalnu ulogu jer se u obrazovanju nude nove mogućnosti izvan nastave. Neke su od mogućnosti iskoraka škole iz zadanih okvira različite izvannastavne i izvanškolske aktivnosti koje u Hrvatskoj imaju dugu tradiciju i uspješnu praksu. Kod aktivnosti slobodnoga vremena najvažnije je njihovo pozitivno usmjerenje, a ono se može postići upravo pedagoški osmišljenim aktivnostima koje društveno i kulturno vrijednim sadržajima osiguravaju zadovoljavanje individualnih potreba mladih.

Izvannastavne aktivnosti

Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti važne su za pravilno iskorištavanje učenikova slobodnoga vremena radi zadovoljavanja učeničkih potreba i interesa te sveukupnoga poboljšanja kvalitete života. Izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima učenici mogu aktivirati svoje stvaralačke snage za čije zadovoljavanje i izražavanje nisu imali prilike u ostalim vidovima života.

Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti integrirani su dio odgojno-obrazovne strukture osnovne škole. One osiguravaju učenicima stručno-pedagoški pristup te pružaju mogućnost organiziranja kvalitetnoga provođenja slobodnoga vremena, a ujedno i podučavaju kako bi se trebale stvarati poželjne radne navike te voditi briga o vlastitom zdravlju i radnoj sposobnosti. Smisao i rad izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti nije samo u pružanju mogućnosti darovitima, već u poticajima omogućavanja i stvaranja uvjeta da se što više učenika uključi u različite organizacijske oblike u kojima će pronaći smisao i zadovoljstvo te shvatiti vlastite potrebe.

Dosadašnja istraživanja pokazuju da je „slobodno vrijeme ono područje svakodnevnog života u kojem se mladi najranije osamostaljuju i u kojoj je njihova autonomija najveća“ (Ilišin i sur., 2001). Aktivnosti slobodnoga vremena one su aktivnosti koje pojedinac prihvaća prema slobodnoj volji i interesu, a koje uključuju i sve obveze i sve posljedice koje iz njih proizlaze. Stoga, izvannastavne i izvanškolske aktivnosti trebaju kvalitetno ispuniti učenikovo slobodno vrijeme i biti izabrane od strane samoga učenika. Od pedesetih do osamdesetih godina prošloga stoljeća u hrvatskim se školama izvannastavni oblici organiziraju pod nazivom slobodne aktivnosti, a od osamdesetih godina do danas pod nazivom izvannastavne aktivnosti. S obzirom na činjenicu da se u suvremenoj školi izvannastavne aktivnosti temelje na učenikovu slobodnom izboru, prikladniji bi naziv svakako bio slobodne aktivnosti.

Preduvjeti kvaliteti izvannastavnih aktivnosti u školi

Preduvjeti za kvalitetu izvannastavnih aktivnosti u školi su: potpora školske uprave učitelju-voditelju izvannastavnih aktivnosti, samostalnost učitelja u izboru programa, uključenost učenika u izvannastavne aktivnosti te stručno usavršavanje učitelja za taj oblik odgojno-obrazovne djelatnosti. Od učitelja-voditelja očekuje se definiranje ciljeva, metoda, socijalnih oblika rada te umijeća u izboru materijalnih sredstava potrebnih za izvođenje određenoga programa izvannastavne aktivnosti. S pedagoško-didaktičkoga stajališta od učitelja-voditelja očekuje se pokretanje i organiziranje izvannastavne aktivnosti, očekuje se da bude dijagnostičar koji otkriva najjaču učenikovu sposobnost te na nju usredotočuje svoje djelovanje, da bude demokratski rukovoditelj koji vodi i savjetuje učenike te kreator sklon istraživanju, eksperimentiranju, izboru i usvajanju vještina i metoda koje unaprjeđuju njegovo pedagoško, didaktičko i metodičko djelovanje.

Nije rijedak ni slučaj da učenici, i pored želje za sudjelovanjem u ponuđenim aktivnostima, zbog preopterećene redovne nastavne satnice i programa ne mogu u njima sudjelovati ili kada izvrsni učenici sudjeluju u nekoliko izvannastavnih aktivnosti koje nisu izabrane prema slobodnom izboru.

Stručno usavršavanje učitelja u području izabranoga programa izvannastavnih aktivnosti treba se odnositi na razumijevanje svrhe i cilja izvannastavnih aktivnosti te na sposobnost pedagoško-metodičkoga osmišljavanja programa jer za njihovo kvalitetno provođenje nije dovoljan samo entuzijazam, već su potrebna stručna znanja i metodičke pripreme. Osnova je izvannastavnih aktivnosti sloboda izbora i postojanje motivacijskoga sklopa koji uvjetuje izbor. Ako slobodno vrijeme shvatimo kao prostor samoaktualizacije i ostvarenja osobnosti, sasvim je razumljiv interes pedagoga za razumijevanjem, istraživanjem i unaprjeđivanjem ovoga područja odgojnoga djelovanja. Ono proizlazi i iz cilja odgoja koji izražava usmjerenost na osobni razvoj učenika, a njegovo osposobljavanje za kvalitetno, aktivno i odgovorno življenje proizlazi iz potrebe odgoja za korištenjem slobodnoga vremena koje obogaćuje i razvija osobnost te pretpostavlja vrijeme ispunjeno kreativnim djelovanjem u izvannastavnim aktivnostima. Izvannastavne aktivnosti trebaju poticati iskustveno učenje, osobnu aktivnost, doživljaj vlastite vrijednosti i unutarnju motiviranost. Preopterećenost školskim programima i zahtjevima okoline s jedne te sve veća ponuda mogućnosti bijega od realnosti s druge strane, dovode do neprimjerenih načina zadovoljavanja slobodnoga vremena koje bi trebalo biti predviđeno za rad na osobnom rastu i razvoju, aktivnoj relaksaciji i kreiranju vlastitoga, pozitivnog životnog stila. Tome doprinosi i zapostavljenost odgojne uloge škole. O kulturi provođenja slobodnog vremena u školama malo se govori jer škola brine o organizaciji i provođenju nekoliko oblika izvannastavnih aktivnosti na koje škole obvezuje Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnom i srednjem školstvu (NN, br. 87, 2008), a koje su često ograničene organizacijskim, kadrovskim i materijalnim uvjetima pojedinih škola. Tako umjesto ponude aktivnosti za koje su učenici zainteresirani i motivirani, škole nude one aktivnosti za koje imaju uvjete i resurse. Čest je slučaj da izvannastavne aktivnosti provode učitelji koji time samo popunjuju satnicu, a nisu dovoljno stručni niti motivirani za „dodijeljenu“ im aktivnost. Nije rijedak ni slučaj da učenici, i pored želje za sudjelovanjem u ponuđenim aktivnostima, zbog preopterećene redovne nastavne satnice i programa ne mogu u njima sudjelovati ili kada izvrsni učenici sudjeluju u nekoliko izvannastavnih aktivnosti koje nisu izabrane prema slobodnom izboru. Navedene poteškoće u provedbi izvannastavnih aktivnosti poticaj su za ovo istraživanje.

Izvannastavne aktivnosti kao prostor kreativnog djelovanja

Izvannastavne aktivnosti iznimno su važne za poticanje i razvoj kreativnosti djece i mladih. „Briga o kreativnosti u školskim uvjetima jedna je od najvažnijih zadaća suvremene škole koja prije svega mora polaziti od potreba djeteta, ali istovremeno i od potreba suvremenog društva u kojemu kreativnost predstavlja osnovnu polugu razvoja“ (Mlinarević–Brust, 2009). Sama riječ izvannastavne ili slobodne aktivnosti implicira postojanje osnovnih psiholoških uvjeta za razvoj kreativnosti — psihološku slobodu i sigurnost, što učenicima predstavlja snažan motivirajući čimbenik za sudjelovanje. Ako polazimo od premise da je kreativnost opća ljudska osobina i kvaliteta univerzalna i svojstvena svim ljudskim bićima, koju pojedinci posjeduju u različitom rasponu i različitim intenzitetom i koja je osnova za razvoj svakoga društva (ibid.), tada smo kao društvo odgovorni omogućiti i poticati njezin razvoj. Pogotovo stoga što kreativne osobe predstavljaju značajan ljudski potencijal svake zemlje i snažan čimbenik razvoja društva. „Škole koje na prvo mjesto stave kreativnost svojih učenika umjesto bubanja mnoštva nepotrebnih činjenica imat će smisla, dok će ostale biti sve više neučinkovite i često štetne za razvoj učenika, kao i cijelog društva“ (Šiljković–Rajić–Bertić, 2007). Uloga škole i učitelja neupitna je u provedbi izvannastavnih aktivnosti kao sastavnom dijelu odgojno-obrazovnoga programa. Smatramo da pristup njihovoj organizaciji i provođenju nije na onoj razini na kojoj bi trebao biti. Želimo li u pozitivnom pravcu restrukturirati izvannastavne školske aktivnosti, potrebni su primjereni preduvjeti, predani učitelji koji slobodno mogu birati izvannastavne aktivnosti te zajedno s učenicima stvarati sadržajnu strukturu pojedine aktivnosti. Stvaralački potencijal pojedinca zahtijeva određenu okolinu i uvjete kako bi se mogao slobodno razvijati i aktualizirati (Mlinarević–Brust, 2009). Važno je naglasiti da okolina treba biti sigurna i poticajna kako bi učenik zadovoljio svoje aktualne potrebe, lakše razvio svoje mogućnosti i osjetio zadovoljstvo koje proizlazi iz procesa aktualizacije osobnih potencijala. Promjene u odgoju i obrazovanju u hrvatskim su školama u posljednje tri godine intenzivnije što je rezultat uvođenja Hrvatskoga nacionalnog obrazovnog standarda i Nacionalnoga okvirnog kurikuluma Republike Hrvatske. Posvećuje se, između ostaloga, značajnija pozornost i izvannastavnim aktivnostima kao važnom čimbeniku sveukupnoga odgojno-obrazovnog djelovanja te kao dijelu obveznoga nastavnog plana koji obuhvaća dio nastavne djelatnosti učenika.

Zaključak

Izvannastavne aktivnosti čine vrlo značajan dio odgojno-obrazovnoga sustava jer je to dio djelovanja škole kojim je lakše doprijeti do učenika. Prema vlastitim interesina učenici sami biraju koje izvannastavne aktivnosti žele pohađati. Time su izvannastavne aktivnosti prilagođene potrebama i željama djeteta te tako pružaju mogućnost individualnoga razvoja svakoga djeteta. Obvezni je dio školskoga programa strogo definiran, a izvannastavne aktivnosti čine onaj slobodniji i fleksibilniji dio, odnosno prostor slobodnoga odabira učenika. Ocjena za učenika predstavlja stres, a izvannastavne aktivnosti neobavezan su prostor u kojemu ocjena nema. Slobodno je vrijeme prostor slobode u kojemu osoba sama odabire hoće li to vrijeme iskoristiti za napredovanje. Hoće li ta osoba to i učiniti ovisi o tome je li na nju bio usmjeren odgojni utjecaj u kritičnom razdoblju njezina odrastanja. Tu škola ima veliku ulogu jer ima priliku, mogućnost i zadaću odgojno utjecati u svim dijelovima, pa tako i u dijelu odgoja za slobodno vrijeme. Sadržaji izvannastavnih aktivnosti trebaju biti prilagođeni tako da se njihovim ostvarivanjem može doći do toga cilja. Uključujući se u izvannastavne aktivnosti, učenici odlučuju jedan dio svojega slobodnog vremena provesti u školi, što škola treba prepoznati kao mogućnost dodatnoga odgojnog djelovanja.

Literatura

  1. Šiljković, Rajić, Bertić (2007), Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, Odgojne znanosti, Vol. 9, br. 2, str. 113–145; Zagreb: Učiteljski fakultet.
  2. Previšić, V. (2000), Slobodno vrijeme između pedagogijske teorije i odgojne prakse, Napredak: časopis za pedagogijsku teoriju i praksu, 141; 4, str. 403–410.
  3. Rosić, V. (2005), Slobodno vrijeme — slobodne aktivnosti, Rijeka: Biblioteka Educo.
  4. Plenković, J. (1997), Slobodno vrijeme i odgoj, Zadar: Filozofski fakultet.
  5. Mlinarević, V., Brust, M., (2009), Kvaliteta provedbe školskih izvannastavnih aktivnosti, Osijek: Učiteljski fakultet.
  6. Ilišin i sur., (2001), Djeca i mediji: uloga medija u svakodnevnom životu djece, Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži.
Povratak na sadržaj Preuzmi članak u PDF-u