Povratak na sadržaj

Prednosti i nedostatci studija pedagogije i smjernice za budućnost

Maja Buklijaš, Kristina Ćapin Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet, Sinjska 2 dvopredmetni studij pedagogije i kroatistike, 2. godina diplomskog studija

Sažetak

Cilj je ovoga rada bio ispitati koje prednosti, a koje nedostatke uočavaju studentice pete godine studija pedagogije na Filozofskome fakultetu u Splitu. Budući da je riječ o prvoj generaciji studentica toga studija i jedinoj koja može cjelovito sagledati svih pet godina studija, uz uočene su prednosti i nedostatke studentice trebale iznijeti i smjernice za budućnost u svrhu poboljšanja organizacije studija i nastave. Dobiveni rezultati upućuju na to da se najviše prednosti očituje u kompetencijama koje su stekle na odabranome studiju, u ozračju koje vlada na Odsjeku te u pristupu nastavnika, dok je više nedostataka utvrđeno u organizaciji studija, realizaciji nastave i pristupu studenata. Dobiveni rezultati upućuju na potrebu poboljšanja određenih segmenata studija u svrhu što kvalitetnijega pedagoškog rada.

Ključne riječi

Filozofski fakultet u Splitu, Odsjek za pedagogiju, kompetencije, ozračje, pedagog, profesori, studenti

Uvod

Kroz povijest obrazovanja uloga je pedagoga prolazila kroz brojne etape razvoja (Jurić i suradnici, 2001) počevši od traganja za identitetom pa do modernoga pedagoga koji postaje „ključ uspjeha i suradnje“, odnosno „duša ustanove“. Suvremena pedagoška djelatnost nastoji uskladiti potrebe pojedinca (učenika, učitelja) i odgojno-obrazovne djelatnosti u svrhu kvalitetnijega obrazovanja. Kako bi se navedeni segmenti mogli ostvariti, potreban je kvalitetan pedagoški rad. Pedagozi mogu kvalitetno obavljati svoj posao samo ako su i sami kvalitetno obrazovani. Budući da živimo u svijetu u kojemu nastaju društva znanja (UNESCO, 2007), važnost trajnoga profesionalnog usavršavanja i težnja k cjeloživotnome obrazovanju postaju ključ društava temeljenih na znanosti i znanju. Potrebno je istaknuti kako pedagog ima najbogatije područje stručnoga rada u odnosu na ostale stručne suradnike. Mušanović (2002) navodi osnovne funkcije razvojne djelatnosti školskoga pedagoga: operativna (neposredan rad u planiranju, koordiniranju, praćenju i evaluaciji), studijsko-analitička (cjelovito i znanstveno utemeljeno praćenje odgojno-obrazovnih i drugih procesa u svrhu vrednovanja kvalitete i njezino unapređivanje), informativna (analiza potreba sudionika odgojno-obrazovnoga procesa za informacijama), instruktivna (savjetodavno i terapijsko poučavanje subjekata odgojno-obrazovnoga procesa – učenika, učitelja, roditelja, stručnih suradnika i ravnatelja), istraživačka (stjecanja znanja o promjenama u odgojno-obrazovnome sustavu, razvoju i problemima učenika, učitelja i ustanove u cjelini) te normativna (razvoj odgovarajućih normi, procedura i protokola za stručno i kvalitetno obavljanje radnih zadaća).

Kako bi u odgojno-obrazovnome sustavu radili pedagozi koji će što kvalitetnije obavljati svoj posao, potrebno je kvalitetno sveučilišno obrazovanje. Cilj je svakoga sveučilišta kvalitetno obrazovati studente. Osim usvojenoga znanja koje stječu tijekom studija potrebno je i stjecanje praktičnoga znanja koje će omogućiti osposobljavanje mladih generacija za kvalitetan pedagoški rad. Kako bi studenti ostvarili svoj cilj i završili odabrani studij, trebaju biti intrinzično motivirani. Poznato je da su interesi studenata i njihova motivacija za odabir određenoga studija ključni čimbenici kvalitete studija (Palekčić, 2005). Osim motivacije koja je jedan od važnijih čimbenika kvalitete studija, i kvalitetan pedagoški rad uvelike pridonosi kvaliteti studija što je vrlo značajno za osposobljavanje mladih generacija.

Staničić (2005) navodi pet vrsta kompetencija koje su potrebne pedagogu da uspješno izvršava procese odgojno-obrazovne djelatnosti i unaprjeđuje kvalitete pedagoškoga procesa unutar nje. To su osobna, stručna, razvojna, akcijska i socijalna kompetencija. Upravo su te kompetencije smjernice i ključ osposobljavanja studenata (Jensen, 2003).

Za uspješno obavljanje odgojno-obrazovne djelatnosti potrebno je na studiju stvoriti odgovarajući pedagoški kadar koji podrazumijeva odgovorno shvaćanje pedagoškoga posla (Lenzen, 2002). Staničić (2005) navodi pet vrsta kompetencija koje su potrebne pedagogu da uspješno izvršava procese odgojno-obrazovne djelatnosti i unaprjeđuje kvalitete pedagoškoga procesa unutar nje. To su osobna, stručna, razvojna, akcijska i socijalna kompetencija. Upravo su te kompetencije smjernice i ključ osposobljavanja studenata (Jensen, 2003). Svaki student pedagogije trebao bi težiti ostvarenju navedenih kompetencija. Osobna kompetencija predstavlja skup stavova, vještina i vrijednosti koje omogućuju učinkovit rad pedagoga. Ona obuhvaća širok raspon fenomena počevši od osobne sigurnosti u komunikaciji pa do iskrenosti, dosljednosti i marljivosti u radu. Kako bi studenti u konačnici postali suvremeni pedagozi potrebno je ovladati stručnom kompetencijom koja se odnosi na poznavanje programa i didaktičkih načela rada, poznavanje zakonodavstva te razumijevanje organizacije pedagoškoga rada. Budući da živimo u svijetu u kojemu se stvaraju društva znanja, težnja je za cjeloživotnim obrazovanjem nezaobilazna (Vizek – Vidović, 2005; Radeka, 2002., 2008). Potrebno je istaknuti razvojnu kompetenciju koja doprinosi uvođenju inovacija u pedagoški rad, racionalnoj organizaciji odgojno-obrazovne djelatnosti te poznavanju informatičke tehnologije. Nadalje, veliku važnost ima akcijska kompetencija koja se odnosi na djelovanje u praksi. Od suvremenoga se pedagoga očekuje slušanje i savjetodavno pomaganje u radu, dobra komunikacija, pristupačnost i predanost poslu. Također je vrlo važno istaknuti socijalnu kompetenciju koja omogućuje poznavanje zakonitosti međuljudskih odnosa, umijeće motiviranja zaposlenih kao i umijeće demokratskoga vođenja. Navedene kompetencije osposobljavaju mlade generacije za kvalitetan pedagoški rad.

Svako sveučilište nastoji obrazovati i osposobiti svoje studente da s odabranoga studija izađu bogatiji za nova znanja i iskustva. Tako i Odsjek za pedagogiju splitskoga Sveučilišta nastoji osposobiti svoje studente za što kvalitetniji pedagoški rad. Kako bi se unaprijedio rad na Odsjeku i uvele potrebne promjene provedeno je malo istraživanje čiji je cilj bio ispitati kako studentice pete godine pedagogije, prve generacije pedagoginja na Sveučilištu u Splitu, doživljavaju odabrani studij, koje su prednosti, a koji nedostatci studija te koje smjernice ističu kao potrebne za usavršavanje kvalitete studija budućih generacija.

Metodologija istraživanja

Ispitanici

U istraživanju provedenome akademske godine 2011./2012. sudjelovalo je 10 od 15 studentica pete godine pedagogije na Filozofskome fakultetu u Splitu. Riječ je o prvoj generaciji studentica upisanih na Odsjek za pedagogiju na splitskome Sveučilištu.

Instrument i postupak istraživanja

Za potrebe ovoga istraživanja proveden je kratak upitnik koji se sastojao od tri pitanja otvorenoga tipa. Ispitivanje je provedeno u travnju akademske godine 2011./2012. Prije popunjavanja upitnika ispitanicama je objašnjen cilj istraživanja te upute o načinu odgovaranja na pitanja. Od ispitanica je zatraženo da navedu prednosti, nedostatke i smjernice za budućnost Odsjeka za pedagogiju Filozofskoga fakulteta u Splitu. Na temelju istraživanja dobiveno je 80 odgovora koji su nakon analize sadržaja formirani u prikladne kategorije.

Rezultati i rasprava

U tablici 1. prikazane su kategorije odgovora studentica koje se odnose na uočene prednosti i nedostatke te smjernice studentica za budućnost na studiju pedagogije u Splitu u svrhu njegova poboljšanja.

Tablica 1. Kategorije odgovora studentica pedagogije na Sveučilištu u Splitu o prednostima i nedostatcima studija i smjernicama za njegovo poboljšanje

kategorija prednosti (f) nedostaci (f) smjernice za budućnost (f) ukupno
razvoj kompetencija 14 14
ozračje 9 2 11
pristup nastavnika 3 1 1 5
pristup studenata 10 1 11
organizacija studija 4 9 5 18
realizacija nastave 7 9 5 21
ukupno 37 31 12 80

Suvremeni studijski programi usmjereni su na određivanje generalnih i specifičnih kompetencija koje su potrebne za obavljanje pojedinih poslova (Huić, Ricijaš, Brenica, 2010). Upravo i studentice kao glavnu prednost ovoga studija navode razvoj kompetencija, a pod time podrazumijevaju stečene komunikacijske vještine, stjecanje praktičnoga znanja i osposobljenost za obavljanje pedagoškoga posla. Takav rezultat upućuje na zaključak da studij pedagogije na splitskome Sveučilištu ostvaruje svoju primarnu zadaću. Veliku ulogu u stjecanju kompetencija, osim intrinzične motivacije studenata i kvalitetnoga rada pedagoga, ima i pozitivno ozračje. Studentice ističu pozitivno ozračje kao prednost Odsjeka za pedagogiju i navode kako ne postoji prevelik stres kao na drugim studijskim grupama i kako vlada vrlo dobra komunikacija između studenata i profesora što potvrđuje i njihova procjena pristupa nastavnika kao prednosti studija pri čemu većinom ističu njihovu pristupačnost i kvalitetu predavanja. Bognar i Kragulj (2010) u svojemu istraživanju kvalitete nastave na fakultetu prikazuju rezultate ankete koju su ispunjavali studenti. Kao karekteristike loše nastave studenti su naveli: suhoparnost, nezanimljivost i dosada, preduge prezentacije i njihovo loše izlaganje (profesori čitaju s prezentacije) te neuključenost studenata u predavanja, tj. isključivo frontalan rad. Meyer (2005; prema Bognar i Kregulj, 2010) navodi deset obilježja dobre nastave, a to su: jasno strukturiranje, visok udio stvarnoga učenja, poticajno ozračje, jasnoća sadržaja, uspostavljanje smisla komunikacijom, raznolikost metoda, individualno poticanje, inteligentno vježbanje, transparentnost očekivanih postignuća i pripremljenu okolinu. Uspoređujući tih deset obilježja i odgovore studentica o prednostima Odsjeka za pedagogiju u Splitu, može se zaključiti kako na Odsjeku postoji većina obilježja dobre nastave, tj. teži se za poboljšanjem nedostataka u izvedbi nastave.

No unatoč brojnim pozitivnim aspektima, realizacija nastave sadrži i određene, za studente, negativne aspekte kao što su: suvišni seminarski radovi, ponavljanje već naučenih pojmova i praksa koja nije u jednakoj mjeri raspoređena za sve tipove odgojno-obrazovnih ustanova.

Iako rezultati pokazuju kako je većina studenata zadovoljna odabranim studijem i njihovim radom, nekolicina studenata nije zadovoljna pristupom studenata. Smatraju kako na njihovu Odsjeku vlada nizak stupanj kolegijalosti i kako određeni studenti do željenoga cilja dolaze dodvoravanjem nekim profesorima. Kao nedostatak ističu i nejednakost te preferiranje određenih studenata, ali i ozračje koje ponekad izgleda tek prividno dobro. Također, premda neke studentice navode organizaciju studija kao prednost, veći broj njih smatra kako je organizacija studija jedan od nedostataka kojega svakako treba promijeniti. Studenti kao nedostatke navode optrećenost nekima, prema njima nebitnim predmetima i malu ponudu izbornih kolegija. Također smatraju kako je potrebno više nastavničkoga kadra i asistenata u nastavi kako bi organizacija studija bila kvalitetnija. Nekolicina njih ističe kako bi određene kolegije trebalo izvoditi na ranijim studijskim godinama radi boljega uvida u sam studij pedagogije. Nadalje, realizaciju nastave smatraju jednom od bitnih prednosti studija pedagogije te ističu fleksibilniji način rada nego na drugim odsjecima. Također kao prednost ističu i organizaciju nastave u odgojno-obrazovnim ustanovama koja omogućuje uvid u praksu u različitim institucijama. No unatoč brojnim pozitivnim aspektima, realizacija nastave sadrži i određene, za studente, negativne aspekte kao što su: suvišni seminarski radovi, ponavljanje već naučenih pojmova i praksa koja nije u jednakoj mjeri raspoređena za sve tipove odgojno-obrazovnih ustanova.

Kako bi se poboljšala organizacija studija i realizacija nastave, a studenti bili zadovoljni, ističu se smjernice za poboljšanje u budućnosti. Studenti kao bitnu smjernicu za bolju organizaciju studija predlažu obavljanje prakse u drugom semestru pete godine radi manje opterećenosti i boljega uvida u praksu. Primjećuju kako se previše pozornosti prilikom obavljanja prakse daje ustanovama predškolskoga odgoja, dok je praksa u ostalim ustanovama manje zastupljena. Također predlažu organizaciju većega broja izbornih predmeta kako bi svi studenti bili zadovoljni ponuđenim sadržajima. Mali broj studenata smatra kako je potrebno ukinuti određene kolegije na studiju pedagogije. Kada bi se organizacija studija poboljšala, ali i uvele neke promjene u realizaciji nastave, studenti bi bili zadovoljniji. U realizaciji nastave glavne bi promjene trebale obuhvatiti posjete svim oblicima odgojno-obrazovnih ustanova za vrijeme prakse i smanjenje broja seminarskih radova. Kako bi Odsjek za pedagogiju uveo određene promjene, studenti ističu važnost postizanja uspjeha isključivo radom bez dodvoravanja te se zalažu za jednakost studenata pred profesorima. U svrhu poboljšanja i kvalitetnijega rada studija potrebno je zajedničkim snagama studenata i profesora uklonuti uočene nedostatke i težiti kvalitetnoj suradnji u ugodnom ozračju.

Zaključak

Rezultati ovoga istraživanja pokazali su kako studentice prve generacije studija pedagogije na splitskome Sveučilištu kao najveću prednost prepoznaju ostvarenje kompetencija koje su stekle, pozitivno ozračje koje vlada na Odsjeku, kao i rad nastavnika na njihovu studiju. Isto tako, organizacija studija i realizacija nastave također su među istaknutim prednostima, ali u tim aspektima, kao i u pristupu studenata, uočeni su određeni nedostatci. Iz ovoga istraživanja očito je kako studentice prepoznaju prednosti i nedostatke svojega studija koji ih vode k smjernicama za budućnost koje omogućuje niz promjena za što kvalitetniji budući rad mlađih generacija.

Literatura

  1. Bognar, L., Kragulj, S. (2010), Kvaliteta nastave na fakultetu, Život i škola: časopis za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja, 24(2), 169–172.
  2. Huić, A., Ricijaš, N., Branica, V.(2010), Kako definirati i mjeriti kompetencije studenata-validacija skale percipirane kompetentnosti za psihosocijalni rad, Ljetopis socijalnog rada, 17(2)
  3. Jensen, E. (2003), Super nastava. Zagreb: Educa
  4. Jurić, V., Mušanović, M., Staničić, S., Vrgoč, H. (2001), Koncepcija razvojne pedagoške djelatnosti stručnih suradnika. Zagreb: Ministarstvo prosvjete i športa Republike Hrvatske
  5. Palekčić, M., Radeka, I., Petani, R. ( 2005), Motivacija za studij i zadovoljstvo studijem. U: Rosić, V. (ur.), Stanje i perspektive obrazovanja nastavnika: zbornik radova. Rijeka: Graftrade: Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju, str. 69–73.
  6. Radeka, I., Petani, R., Rogić, A. (2008). Cjeloživotno obrazovanje nastavnika i održivi razvoj. Zbornik: Cjeloživotno učenje za održivi razvoj. Rijeka: Učiteljski fakultet, Sveučilište u Rijeci, svezak 1, 301–306.
  7. Radeka, I. ( 2002), Lifelong education for the new age. Mediji, kultura i odnosi s javnostima, 2, 223–226.
  8. Staničić, S. (2005), Uloga i kompetencije školskih pedagoga. Pedagogijska istraživanja, 2(1), 35–47.
  9. UNESCO-vo svjetsko izvješće (2007) Prema društvima znanja. Zagreb: Educa.
  10. Vizek – Vidović, V. (2005), Obrazovanje učitelja i nastavnika u Europi iz perspektive cjeloživotnog učenja. U: Vizek- Vidović, V. (ur.), Cjeloživotno obrazovanje učitelja i nastavnika: višestruke perspektice, Zagreb: Institut za društevana istraživanja, str. 15–66.
Povratak na sadržaj Preuzmi članak u PDF-u